This post is also available in: 
English (Engleski) 
Slovenščina (Slovenski) 
Deutsch (Njemački) 
Italiano (Talijanski)
Kostanjevka je kod nas i u brojnim europskim kuhinjama vrlo cijenjena gljiva, posebice njezini mlađi primjerci. Često ju uspoređuju s njezinim daljnjim srodnikom vrganjem, no okus je puno manje izražen.
Ime: kestenjasti polstenovec, kestenjasta polstenka, kostanjevka, lat. (Imleria badia)
Opis: klobuk je od kestenjaste do crvenkasto smeđe pa sve do tamno čokoladne smeđe boje. Ima klasičan jastučasti oblik vrganja, isprva je polukružan, zatim izbočen sa spuštenim rubom, spljošten doseže promjer do 15 cm. Kožica je isprva baršunasta i suha, a sa starošću sve više glatka, se sjaji i boja malo izblijedi. Stručak je kod mladih gljiva trbušast, kasnije se produži i stanji i debeo je 3-5 cm. Žućkasto je smeđe boje, posut sitnim gustim smeđim zrncima, koji mu daju uzdužni vlaknasti izgled. S starenjem postane prilično tvrd i vlaknast, stoga ga prije kuhanja odstranimo i sačuvamo samo dio ispod klobuka, koji je svjetlije boje. Trosovnica je rupičasta, isprva žućkaste boje, s starenjem postane zeleno žuta pa sve do maslinasto zelene boje. Na pritisak promijeni boju u plavo zelenu. Cjevčice su uz kocen kraće i lako ih odvojimo od mesa klobuka. Meso je bjelkasto, ponekad svijetlo žućkasto, ispod klobukove kožice crvenkasto smeđe. Isprva je čvrsto, s starenjem gljive se počne omekšavati. Na prerezu meso poplavi. Ugodnog je, pomalo voćnog mirisa i nježnog okusa. Trosni prah je maslinasto smeđe boje.
Branje: Kostanjevka je mikorizna gljiva, koja često raste u suživotu sa smrekom, iako ju možemo pronaći i pod borovima. Česta je gljiva u crnogoričnim (rjeđe mješovitim) šumama, koju nalazimo u kasnom ljetu pa sve do studenog. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama. Masovno se pojave uglavnom tri do četiri dana nakon padalina. Često su dobro skrivene pod iglicama i mnogi ih iz daleka zamijene za vrganje. Rasprostranjena je po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, pa i drugdje po svijetu. Budući da kostanjevka akumulira neke kovine u tragovima iz zemlje (živa, nikal, kobalt), beremo ju na onečišćenim područjima.
Nešto slična joj je obična polstenka (Xerocomus subtomentosus), koja ima klobuk od žućkaste do maslinasto smeđe ili zelenkaste boje, vitak žućkast stručak, žuta je i trosovnica. Trosovnica na dodir pozeleni, česta je gljiva, jestiva i cijenjena uglavnom, dok je mlada.
Kostanjevki je sličan i žućkasti prosenjak (Aeroboletus Morvicus), koji ima klobuk također smeđe boje, trosovnica žute boje, no ne poplavi na dodir, također meso na prerezu ostane bijelo. Raste u bjelogoričnim šumama, uglavnom pod hrastovima, jestiva je, dobra, no rjeđa gljiva.
Uporaba: Kostanjevka vrijedi za dobru i jestivu gljivu, neki ju uspoređuju čak i s vrganjima, iako je okus puno blaži. Kostanjevke su odlične za sušenje i posušene možemo samljeti u prah, koji koristimo kao začin. Možemo ju koristiti jednako kao vrganje, odlična je pohana na maslacu ili maslinovom ulju, u juhama, umacima, mesnim i ribljim jelima. Gljive možemo i zamrznuti ili ukiseliti.
Što sadrži: Kostanjevka je sastavljena, kao i sve gljive, uglavnom od vode, ugljikohidrata, bjelančevina i nezasićenih masnih kiselina. Sadrži nešto vitamina i bogata je mineralima (fosfor, kalij, magnezij, željezo i cink). Sadrži i spoj teanin, koji nalazimo u zelenom čaju i ima snažna antioksidativna svojstva.
Upozorenje: Neiskusni bi mogli kostanjevku zamijeniti s nekom drugom, nejestivom vrstom, koja na pritisak na trosovnicu također promijeni boju u zeleno plavu i također meso na prerezu postane plavo zeleno. Jedna takva je žilkonogi ljeponog (Caloboletus calopus),koji ima stručak prilično crvene boje, meso je gorko, čak i kada ga termički obradimo i uzrokuje trovanje probavnog sustava.
Zanimljivosti:
- Prvi put ju je 1821. godine opisao Elias Magnus Fries i nazvao ju je Boletus badius. Kasnije su tu vrstu nazivali Xerocomus badius, tek joj je 2014. godine talijanski mikolog Alfredo Vizzini dao današnje latinsko ime Imleria badia.
- Generičko ime Imleria je u čast belgijskom mikologu Luisu Imlerju, starije rodovno ime Boletus je grčkog podrijetla i znači glinena gruda, badia pak znači crvenkasto smeđe.
- Kostanjevka, za razliku od nekih vrsta, nije dobila ime zato, jer bi rasla u suživotu s kestenima (najčešće raste u suživotu sa smrekama), već zbog boje klobuka, koji su slični kestenovoj boji.
- Nalazimo ju i na trulim panjevima, stoga neki izvori navode, da kostanjevka nije isključivo mikorizna gljiva, već se hrani i kao truležnica.
- Kostanjevka ima potencijal i kao bioremedijacijsko sredstvo za čišćenje onečišćenih mjesta.
- Neiskusne berače kod kostanjevke smeta to, da trosovnica i meso poplave, a po starim vjerovanjima je sve, što plavi ili zeleni, otrovno.
- Kostanjevka u klobukovoj kožici sadrži smeđe pigmente, koji apsorbiraju radioaktivni cezij. Uzorci, sakupljeni u Europi nakon černobilske katastrofe 1986., su sadržavali nekoliko puta više radioaktivnog cezija.
- Kao i kod svih vrsta gljiva, vrijedi i za kostanjevku, da ju berite samo, ako gljivu dobro poznajete.
